restoran podgoricatravel agency budvamontenegro car hiredostava hrane podgoricaulcinj privatni smestaj
PDF Export

Uradi sam

Solarni kolektori - sistemi za toplu vodu

 

Poslednjih dvadeset godina upotreba tehnologije solarnih kolektora postala je uobičajena na Kipru, u Izraelu, u Grčkoj i drugim zemljama koje imaju dosta sunčanih dana tokom godine. U sunčanim krajevima moguće je uštedjeti do 80% energije za toplu vodu, nekada i više, dok u onim manje sunčanim ušteda može iznositi od 50% do 60%. U Austriji na primjer, gdje sunčanih dana ima mnogo manje, država u znatnoj mjeri pomaže ugradnju solarnih kolektora.

 

Solarni sistem za zagrijavanje vode sastoji se od solarnog kolektora (ili više njih), rezervoara toplote (toplotno izolovani bojler sa regulatorima toplote) i ostale opreme (pumpe, termostata, cijevi, itd.).

 

Solarni kolektor je izolovana kutija sa jednom prozirnom stranom ispod koje se nalaze cijevi kroz koje prolazi voda. Na cijevi su spojeni limovi tzv. krilca koja čine čitavu površinu unutrašnjosti kolektora. U jeftinijoj i manje efikasnoj varijanti krilca su od aluminijuma, a u skupljoj, ali efikasnijoj varijanti od bakra. Krilca su obojana crnom bojom privlačeći tako Sunčevo zračenje koje prolazi kroz prozirnu stranu kolektora i udara o crnu limenu površinu krilca i pretvara se u toplotnu energiju. Ova toplotna energija se sa limenih krilaca prenosi na cijevi (jer su fizički spojeni) i grije vodu koja prolazi kroz njih. Zagrijanu vodu pritisak odvodi u rezervoar gdje se toplotna energija akumulira. Važno je da rezervoar bude dobro izolovan i na toplijem mjestu jer se tako smanjuje gubljenje energije. Temperatura u kolektoru zavisi od godišnjeg doba i količine Sunčevog zračenja na tom području. Tokom prosječnog sunčanog ljetnjeg dana temperatura u kolektoru dostiže od 60ºC do 80ºC. Za vrijeme hladnog, ali Sunčanog zimskog dana temperatura bude od 50ºC do 65ºC, dok tokom toplog i oblačnog dana bude od 20ºC do 30ºC, a oblačnog i hladnog od 10ºC do 15ºC . Dok je temperatura u kolektoru veća od temperature koja dolazi u kolektor štedi se energija. Topla voda zagrijana u kolektoru koristi se u domaćinstvu uobičajeno: za pranje posuđa, rublja, kupanje i tuširanje.

 

Za potrebe jednog domaćinstva dovoljan je manji solarni sistem koji se sastoji od 2 m² do 6 m² površine kolektora i rezervoara za vodu veličine od 200 do 300 litara. Međutim, isplati se instalirati i veći sistem od npr. 10 m² do 12 m² površine kolektora sa rezervoarom od 750 do 1000 litara. Takav sistem može i zimi akumulirati dovoljno energije da se može spojiti na centralno grijanje tako da je moguće zagrijavati i prostor, naročito ako je objekat dobro izolovan i postoji dodatni energent npr. drvo (biomasa), gas ili slično. Ovakav način grijanja zove se aktivno solarno grijanje i znatno može smanjiti račun za grijanje.

 

Jednostavniji solarni sistemi tzv. termosifonski mogu se lako i jeftino napraviti.

 

Slika 1. Termosifonski solarni sistem


Slika 1. Termosifonski solarni sistem

 

Termosifonski solarni sistem koristi prirodnu pojavu podizanja toplijeg fluida (u ovom slučaju vode) tako da tim sistemima nije potrebna pumpa koja tjera medijum kroz kolektore, ali se rezervoar toplote mora nalaziti iznad solarnih kolektora (cca 60 cm).

 

Organizacija ZMAG (Zagreb) je zajedno sa NVO Zelena Akcija (Zagreb) napravila takav sistem 2004. godine, i Zelena akcija ga je od tada obnavljala i poboljšavala.

 

Samogradnja solarnih kolektora

 

Ako se uzme u obzir trenutna cijena fosilnih goriva (nafte, gasa i uglja) i električne energije SVAKO novčano ulaganje u ugradnju solarne opreme će se isplatiti. Vrijeme povratka investicije će najvjerovatnije biti od 8 do 12 godina. Proizvođači solarne opreme najčešće daju garanciju na svoju opremu na 20 godina. To znači, ako je period povratka investicije 10 godina, sledećih 10 godina energija koju oprema proizvede je besplatna. Budući da se radi o tako jednostavnoj tehnologiji nema razloga zašto solarni sistemi ne bi trajali i znatno duže od 20 godina. Ako se uzme u obzir poskupljenje energenata koje nas čeka u bližoj budućnosti vrijeme povratka investicije će se jos smanjiti. Pitate se, ako je ova tehnologija toliko isplativa, zašto nije rasprostranjenija? Najveća prepreka za brzo širenje solarnih sistema je srazmjerno veliko početno novčano ulaganje. U ovom trenutku na tržištu se nude razni tipovi kolektora i solarnih sistema. Cijene variraju od jeftinijih i manje efikasnih (npr. obični pločasti kolektori) pa do skupljih i vrlo efikasnih (npr. cijevni vakuumski kolektori). Međutim, prosječan solarni sistem za domaćinstvo košta oko 2800 €, što je još uvijek mnogo za prosječnog građanina. Što je sistem veći i bolji srazmjerno raste njegova cijena.

 

Još jedan važan razlog za korišćenje solarnih kolektora je velika ušteda u emisiji CO₂. Korišćenjem solarnih kolektora tročlana porodica može godišnje uštedjeti oko 2000 kWh (zavisno od područja i potrebe za toplom vodom) što znači više od pola tone CO₂. Primjeri iz drugih zemalja pokazuju da su one prepoznale važnost obnovljih izvora energije i pomažu pojedincima da početnu novčanu prepreku lakše savladaju. U Sloveniji se dobijaju velike podrške za ugradnju solarne opreme (vidi http://www.aure.si), a u Austriji se događa da na ulici dobijete kupon sa kojim možete ostvariti subvenciju od čak 50% za ugradnju solarne opreme! Međutim, u našoj zemlji ovakva praksa još uvijek nije prisutna, što ne znači da nam solarni kolektori moraju ostati nedostupni. Jedan od načina da se riješi ovaj problem je da sami pokušamo da se upustimo u pravljenje solarnih kolektora. Na taj način može se ostvariti velika novčana ušteda jer jednu komponentu solarnog sistema pravimo sami, a ostatak opreme kupujemo. Dobro izvedeni napravljeni kolektori mogu biti jednako efikasni kao i prosječni modeli kupljenih kolektora. Najvažnije, mogu se napraviti uz pomoć jednostavnih ručnih alata. Prosječna cijena materijala za jedan kolektor je oko 150 €. Cijena zavisi i kakav materijal ćemo ugraditi, aluminijumska ili bakarna krilca, polikarbonatnu ploču ili solarno staklo. Dakle, kombinujemo naše potrebe sa novčanim mogućnostima i dostupnošću materijala.

 

Pravljenje pločastog solarnog kolektora

 

Postoje brojni načini za pravljenje solarnog kolektora u kućnoj radinosti. Pokazaćemo vam dizajn koji smo preuzeli od Centra za alternativnu tehnologiju – CAT (Centre For Alternative Technology) iz Walesa u Velikoj Britaniji. Iako dizajn nije savršen, i sami smo uvidjeli mnoge mogućnosti za unapređenje, smatramo da je postupak izrade prilično jednostavan i prikladan za početnike. Kolektor koji ćemo praviti ima površinu od 2 m². Za toplu vodu u domaćinstvu najvjerojatnije će vam trebati dva ili tri pa je najbolje odmah kupiti materijale za izradu svih planiranih kolektora. Ako želite da ostatak solarne opreme kupite, instalater solarnog sistema znaće da procijeni koliko veliki sistem vam treba i kolika je odgovarajuća površina kolektora.

 

Napomena: Za jednostavan proračun broja kolektora tj. površine koja vam treba u domaćinstvu može se primijeniti sledeće:

 

• Zima, površina kolektora = broj osoba (m²)

• Ljeto, površina kolektora = broj osoba/2 (m²)

 

Naravno ovaj proračun je napravljen na osnovu prosječnog umjerenog korišćenja tople vode, i sa korišćenjem solarnih kolektora srednje efikasnosti. Tačna procjena radi se na osnovu individualne potrebe za toplom vodom, geografskog položaja tj. prosječne godišnje osunčanosti, efikasnosti sistema i udjela solarnog grijanja.

 

Napomena: Najčešće nećete biti u mogućnosti da kupite materijale tačno zadatih veličina. Na primjer, veličina aluminijumskih limova može varirati kod različitih dobavljača, a isto važi i za polikarbonatne ploče ili staklo. S obzirom da je cilj da na kraju ostane što manje otpada treba pripaziti kod kupovine materijala. Zato u postupku pravljenja kolektora nismo dali fiksne mjere i veličine pojedinih komponenti jer ćete morati da ih precizno izračunate u skladu s materijalima koje možete nabaviti. Dizajn je takođe prilagodljiv pa ćete uz pomoć malo računanja moći iz kupljenih materijala izvući maksimum.

 

Dobro je prije početka rada na jedno mjesto sakupiti sve potrebne materijale i alate.

 

Alati i materijali na broju? Spremni smo za akciju! Gradnju solarnog kolektora započinjete pravljenjem samog srca kolektora – solarnog apsorbera (engl. absorber - upijač). Solarni apsorber je ključni dio kolektora i preko njega se Sunčeva svjetlosna energija pretvara u toplotnu. Sastoji se od bakarnih cijevi tj. bakarne rešetke i aluminijumskih ili bakarnih krilaca. Alumijumski lim za krilca je jeftiniji, ali zato bakarni lim bolje provodi toplotu. Najbolje je procijeniti šta je isplativije: jeftiniji i manje efikasan kolektor ili skuplji i efikasniji. Postupak gradnje je gotovo isti osim što se bakarna krilca mogu zalemiti na cijevi i time dobiti još bolja svojstva provođenja toplote sa krilaca na cijevi. Naša iskustva su pokazala da ako se koristi aluminijumski lim treba paziti da svako krilce dobro prijanja za cijev i bude dobro pričvršćeno.

 

Prvi korak je napraviti bakarnu rešetku kao na slici 2.

 


Slika 2. Bakarna rešetka sa aluminijumskim krilcima


Važan pred-korak je dobro izračunati mjere svih dijelova. Preduslov za to je da znamo unutrašnje mjere drvenog okvira u koji će stati bakarna rešetka sa krilcima - apsorber. Ako je spoljašnja mjera 2x1 metar, onda će unutrašnje mjere biti smanjene za debljinu daske (možda nećete naći daske tačne debljine 2 cm). Recimo da su unutrašnje mjere 196x96 cm (daske debljine 2cm).

 

Apsorber će biti dimenzija otprilike 193,7x96 cm. Dva centimetra treba ostaviti za plastične nosače (po 1 cm gore i dolje), a otprilike tri milimetra po dužini ostavite zbog uzdužnog rastezanja. Naravno uzmite u obzir odmah i mjere krilaca koje ćete naknadno staviti. Apsorber će imati ukupno 15 krilaca, 3 po svakoj horizontalnoj bakarnoj cijevi Ø15, a udaljenosti između uspravnih cijevi će biti iste.

 

Napomena: Prije rezanja cijevi treba izmjeriti sljedeće

 

- Ukupnu dužinu i ukupnu širinu apsorbera na osnovu unutrašnje dimenzije

- Koliko pojedinačne cijevi Ø15 i Ø22 ulaze u fitinge

- Koliko treba ostaviti mjesta za plastične nosače (obično 1 cm za svaki)

 

Najbolje je sve nacrtati, izmjeriti i zatim izrezati cijevi.

 

Rezačem izrežite bakarne cijevi prema mjeri. Izrežite 5 komada promjera 15 mm i 10 komada promjera 22 mm. Izlazna i ulazna cijev (Ø22 mm) treba da budu duže od ostalih tako da izlaze 10 cm iz kutije kolektora. Na većem stolu ili podu složite bakarnu rešetku. Žicom za čišćenje bakarnih cijevi očistite sve dijelove gdje cijevi ulaze u bakarne fitinge. Zatim možete početi sa lemljenjem. Ovo bi za početnike mogao biti najteži dio izrade kolektora. Ako imate mogućnosti, bilo bi dobro da naučite da varite uz nekog ko ima iskustva (npr. vodoinstalater). Ako nemate, eksperimentišite sa ostacima bakarnih cijevi i pokušavajte dok ne dobijete spoj koji ne pušta vodu.

 

Lemljenje:

 

1. Osigurajte da su sve cijevi do kraja umetnute u fitinge.

2. Pastom za lemljenje namažite očišćene spojeve. U početku nemojte škrtariti na pasti jer od nje zavisi kvalitet spoja, a premala količina paste može dovesti do spojeva koji puštaju. S vremenom ćete shvatiti koliko paste je dovoljno.

3. Plamenikom grijte cijev koju treba zalemiti. Ne prelazite plamenom direktno preko budućeg spoja jer će se pasta spaliti. Umjesto toga plamen usmjerite tik do spoja. Zavisno od spoljašnje temperature biće dovoljno zagrijavati otprilike manje od jednog minuta.

4. Žicu za lemljenje prislonite uz spoj. Ako je cijev ispravno zagrijana žica će se rastopiti i ući u pore između bakarnih cijevi. Spoj je "zalemljen" kada se pojavi kapljica na dnu spoja.

 

Kada zalemite sve spojeve, potrebno je provjeriti pušta li negdje rešetka. Pričekajte da se zadnji spoj ohladi a onda ulijte vodu u rešetku i provjerite sve spojeve. Ako je moguće provjerite rešetku pod mlazom iz slavine: prvo ispunite rešetku vodom pa začepite jedan kraj, a na drugi pričvrstite cijev s vodom pod pritiskom. Spojeve koji puštaju ponovo zalemite, ali prvo dobro posušite oba kraja cijevi.

 

Drugi korak je pravljenje aluminijumskih krilaca. Krilca su pravougaonici izrezani iz aluminijumskog lima sa udubljenjem u sredini. Ona se slažu na bakarnu rešetku tako da udubljenjem prijanjaju uz bakarne cijevi.

 

 

Slika 3. Rezanje aluminijumskih krilaca

S obzirom da trebate 15 krilaca koje će poslagani na bakarnu rešetku odgovarati dimenziji unutrašnjeg okvira treba da izračunate dimenziju jednog krilca a zatim izrežete i sve ostale. Udubljenja po sredini krilaca napravićete pomoću posebnog alata za udubljivanje koji pravite posebno za ovu funkciju.

 

Jednom kada ste ga napravili, možete ga ponovo koristiti.

 

Primjer izračunavanja njihovih mjera:

 

Dakle, imamo po tri krilca na svakoj cijevi, dužinu pojedinačnog krilca dobićemo kada prvo izmjerimo kolika je dužina bakarne cijevi Ø15 nakon lemljenja (od T fitinga do T fitinga) i podijelimo je sa tri. Dobićemo oko 60 cm.

 

Napomena: Prva i zadnja cijev je nešto kraća zbog reduktora i koljenastog fitinga. Tako će i dva krilca na tim cijevima biti kraća.

 

Širina krilca malo je zahtijevnija za izračunavanje jer moramo uračunati koliko će iznositi nakon savijanja, tj. izrade udubljenja po sredini.

 

Prvo: Širina apsorbera je 96 cm (ako želite da budete sigurni da će stati stavite 95,8cm).

 

Po širini imamo 5 krilaca, znači 19,16 cm. To treba da bude dužina savijenog krilca. Znači nesavijeno krilce treba da bude duže za onoliko koliko je pola obima Ø15 duže od radijusa.

 

Po formuli O=2rΠ, slijedi:

 

Obim: O = 2 x 0,75 x 3.14 = 4.71 cm

Pola obima: 2.35 cm

Razlika: Δ = 2.35cm – 1.5cm = 0.85 cm

 

Znači konačna širina krilca ispada 19.16 + 0.85 = 20 cm

 

Ovo možda izgleda komplikovano ali nije u stvarnosti. Osim toga neće biti veliki problem ako se krilca unutar apsorbera preklapaju ili ima malo razmaka između njih. Bitno je da cijeli apsorber može stati u drveni okvir.

 

Alat za udubljenja na krilcima sastoji se od postolja i nabijača:

 

 

Slika 4. Nabijač


1. Postolje se sastoji od dva željezna U profila koji su postavljeni na udaljenost od 16 mm i fiksno spojeni u toj poziciji (mogu se zavariti ili šarafima spojiti na drvenu ili metalnu podlogu). Postolje je dugačko koliko i krilca no može biti i malo duže.

2. Nabijač se sastoji od komada tvrde i uže daske dužine krilca na koji je šarafima pričvršćena bakarna cijev punjena pijeskom.

 

Sa spremnim alatom za pravljenje udubljenja, možete oblikovati svoja aluminijumska krilca. Savijanje je prilično jednostavno – izrezane komade lima položite na postolje tako da buduće udubljenje bude tačno na sredini po dužini krilca. Na lim stavite komad za nabijanje (od cijevi prema dolje) i gumenim čekićem udarajte dok se u limu ne stvori otisak bakarne cijevi – udubljenje. Udubljenje mora biti otprilike dubok kao pola cijevi ili malo više.

 

Aluminijumska krilca, treba pričvrstiti na bakarnu rešetku. Od ostataka lima oblikujte 30 trakica veličine do oko 2 x 6 cm, što znači da će za svako aluminijumsko krilce trebati dvije trakice. Na oba kraja trakice izbušite rupu bušilicom za metal kao i na odgovarajućim mjestima na krilcu. Zatim se u rupu trakice i krilca umetne zavrtanj koji se pomoću alata za zakivanje pritisne tako da se ona raširi i čvrsto spoji sa oba lima.

 


Slika 5. Pričvršćivanje aluminijumskih krilaca na bakarnu cijev

Sva krilca treba da se zaleme kao na slici 5.

 

Pri pravljenju solarnog apsorbera s bakarnim krilcima postupak izrade je isti do pričvršćivanja na cijevi. Za bakarna krilca ne trebaju šarafi, ona se pričvršćuju na rešetku lemljenjem, tj. na isti način na koji ste spojili samu rešetku. Prvo očistite površine koje će se spojiti, zatim nanesite pastu, ali ovog puta onu koja već ima u sebi lem smjesu. Kada čvrsto pripojite krilce na cijev treba samo da zagrijete spoj od jednog kraja do drugog i to je to! Ako nemate takvu pastu, možete zalemiti i sa običnim lemom.

 

Solarni apsorber je još malo pa – gotov! Potrebno je još da ga obojite crnom mat bojom koja mora biti otporna na visoke temperature. Boji se samo ona gornja strana apsorbera na kojoj nema šarafa. Kod bakarnog apsorbera najbolje je bojiti onu stranu na kojoj su cijevi jer su direktno izložene Suncu. Biće potrebna dva nanosa boje da bi se u potpunosti prekrila refleksna površina aluminijuma.

 


Slika 6. Bojenje solarnog kolektora


Treći korak je izrada drvenog okvira. Treba da napravite drveni okvir kao na slici 6. Pazite da spoljašnje mjere drvenog okvira odgovaraju dimenzijama aluminijumskog lima (2 000x1 000 mm) koji ćete postaviti na poleđinu.

 


Slika 7. Drveni okvir


Spojeve je najbolje pričvrstiti šarafima (80x6 mm ili slični) i ljepilom za drvo. Nakon što ste napravili okvir, sa zadnje strane postavite aluminijumski lim koji će služiti kao poleđina. Pričvrstite ga šarafima za drvo (20x4 mm) na svakih 20 tak cm, koje prvo lagano zabijete kroz lim do drveta. Prije umetanja apsorbera potrebno je premazati okvir bojom za zaštitu drveta. Dovoljna su 2 premaza sadolinom i jedan premaz lakom za čamce ili neki drugi lak koji je otporan na atmosferske uticaje. Nakon što se okvir osuši, stavite toplotnu izolaciju – mineralnu vunu debljine 5 cm, a preko vune aluminijumsku foliju (malo deblju od kuhinjske) koja će služiti kao fizička barijera između solarnog apsorbera i mineralne vune te će reflektovati dio toplote nazad na apsorber. Aluminijumsku foliju pričvrstite heftalicom za unutrašnji rub okvira.

 

Sada je sve spremno za postavljanje apsorbera. Prije stavljanja moraju se izbušiti rupe za ulaznu i izlaznu cijev bušilicom promjera 22 mm. Najbolje je položiti apsorber na okvir i nacrtati gdje treba probušiti rupe. Apsorber treba da stoji između izolacije sa donje strane i prozirne ploče sa gornje strane. Idealno je kada apsorber što manje dotiče gornju i donju stranu i rubove tako da se što manje toplote gubi. Kada se izbuše rupe za ulaznu i izlaznu cijev potrebno je i izrezati trougaoni komad drveta tako da apsorber može "sjesti" u kutiju. Nakon umetanja apsorbera zalijepite nazad trougaone komade drveta i pričvrstite šarafom tako da apsorber ne može ispasti iz kutije.

 

Tek tada apsorber možete zapečatiti trougaonim komadima koji se zalijepe mješavinom piljevine i "drvofiksa". Kako se on ne bi pomicao unutar okvira, potrebno ga je dodatno učvrstiti plastičnim držačima za cijevi koji se šarafima spajaju na drveni okvir.

 

Radi temperaturnog istezanja (ne zaboravite, vaš apsorber će se svaki dan zagrijavati, a noću hladiti) potrebno je ostaviti cca 3 mm prostora s gornje i donje strane tako da može "raditi" po dužini (širiti se i skupljati).

 

Četvrti korak pravljenja solarnog kolektora je postavljanje staklene ili polikarbonatne ploče.

 

Postoje dva načina postavljanja:

 

1) Tako da prozirna ploča "sjeda" unutar drvenog okvira

 

Ako ste sve dobro izračunali spoljašnje dimenzije prozirne ploče bi trebale da odgovaraju unutrašnjim dimenzijama drvenog okvira, tako da ploča lako "upada" u unutrašnjost okvira. Kako ploča ne bi stvarno upala u okvir, s unutrašnje strane je potrebno staviti letvice na koje "sjeda" prozirna ploča. Zatim se preko rubova (lijeva, desna i gornja strana, na donjoj ne jer će se tako lakše cijediti kiša i snijeg) stavljaju drvene letve (ili aluminijumski profili) koji će držati da ploča ne može ispasti iz okvira. Letve se takođe moraju zaštititi zaštitnom bojom za drvo, a spojevi između letvi i ploče takođe treba da se zatvore silikonom.

 

2) Tako da prozirna ploča "sjeda" na drveni okvir

 

Spoljašnje dimenzije prozirne ploče tada treba da odgovaraju spoljašnjim dimenzijama drvenog okvira, tako da ploča "sjeda" na okvir. Nakon toga konstrukciju je potrebno zatvoriti s aluminijumskim L profilima po rubovima (lijeva, desna i gornja strana). Alu-profili se lako režu pilom za metal, a pričvršćuju se za bočni rub s malim šarafima za drvo. Pri postavljanju stakla treba osigurati da staklo zbog svoje težine ne sklizne prema dolje. To se rješava postavljanjem dvaju "kuka" – nosača koje pričvršćujete za donji rub kolektora. Kuke je lako napraviti od ostataka bakarnih cijevi, koje se prerežu na pola po dužini izravnjaju čekićem i lako oblikuju i obrađuju. Nakon postavljanja prozirne ploče rubove između stakla i aluminijumskih profila morate dobro zatvoriti silikonskim kitom.

 

U oba slučaja ploča treba da bude 5-10 cm duža od ruba sa donje strane radi cijeđenja vode sa kolektora.

 

Napomena: Oba načina su pogodna, jedino je princip sa Alu - profilima jednostavniji jer ne treba postavljati unutrašnje letvice kao nosače.

 

Čestitamo! Vaš prvi solarni kolektor je gotov!

 

 

Slika 8. Solarni kolektor koji su napravili članovi NVO Green Home u saradnji sa ZMAG-om

Postavljanje kolektora i spajanje na solarni sistem

 

Da bi sakupili što više Sunčevog zračenja kolektor treba okrenuti prema jugu i po mogućnosti izabrati mjesto koje nema hlada. Ugao nagiba okvirno se izračunava tako da ako koristite kolektor više ljeti, nagib je: geografska širina - 10 stepeni, ili zimi: geografska širina + 10 stepeni. Ako se koristi cijele godine stavljamo srednju vrijednost znači otprilike ugao koji odgovara vrijednosti geografske širine. Razlog tome je što je prividna putanja Sunca ljeti viša i upadni ugao je veći pa kolektor moramo više "polegnuti". Isto je i sa zimskim suncem gdje je putanja niža i moramo više podignuti kolektor od zemlje.

 

Spajanje kolektora sa rezervoarom je dosta složeno (osim ako ste vrlo vješti sa instalacijama) pa je najbolje da ga prepustite profesionalcima, pogotovo ako rezervoar i ostalu opremu kupite. Druga mogućnost je napraviti i ostatak sistema po "uradi sam" principu. Prilažemo vam skicu pomoću koje možete sami napraviti jednostavan sistem za skladištenje solarne toplote. Važno je znati da u ovakvom sistemu nema pritiska koji normalno postoji u vodenim instalacijama, što znači da će voda na tušu izlaziti pod manjim pritiskom. No, ako rezervoar stavite na višu poziciju od tuša, voda će poteći dovoljno velikim pritiskom da se možete istuširati. Prema našim iskustvima ovakav sistem biće dovoljan za potrebe tuširanja 3-4 osobe u toplijim mjesecima.

 

 

Slika 9. Jednostavno spajanje solarnog kolektora u termosifonski sistem

Tekst je pripremljen na osnovu informacija i saznanja NVO ZMAG i  NVO Zelena akcija, Hrvatska.